I na području grada Šibenika divljina je u bliskom kontaktu ili zalazi u urbano, a lovci u suradnji s gradskom upravom postaju "komunalci", jer je, osim iznimno, redoviti lov zakonski zabranjen 200 metara od naselja. Konkretno, riječ je o Zablaću, šibenskoj gradskoj četvrti uz more omeđenoj u zaleđu, prema kanalu svetog Ante i naselju Mandalina gustom borovinom – i čagljevima, grabežljivcima nalik mješancu vuka i lisice.

Prema procjeni Krste Grgasa, mještanina i lovca, člana LD-a "Šibenik", zadnjih nekoliko godina na tom nevelikom području obitava barem 20, ako ne i više jedinki, raspoređenih, prema svemu sudeći, u tri čopora. Procjenjuje to po njihovu glasanju kada se spusti noć, jer čagalj danju miruje skriven i rijetkost ga je vidjeti.

LOŠE NAVIKE LJUDI

Neupućenima, a dosta građana ne zna o čemu je riječ, njihovo "žaljenje", kao da plaču i nariču djeca izaziva jezu, no dobra je vijest da čagalj nije opasan za ljude. Još manje otkako je u cijeloj zemlji iskorijenjena bjesnoća, no poguban je za plemenitu divljač i stoku. S lakoćom ugrabi janjca, ponekad i ovcu, a kako oko Zablaća nema nikakva stočarstva, niti je divljači u izobilju, čaglja vjerojatno dobrim dijelom privlači otpad koji bacaju ljudi

Ne znači, dakako, da ga ostavljaju mještani, no znajući navike dijela građana da svoje kante za otpad uopće ne iznose pred vrata komunalcima na pražnjenje nego svoje smeće odvoze autima i bacaju u prirodu gdje stignu, jasno je da tako hrane i čagljeve. K tome, u neposrednoj blizini Zablaća je i kompleks hotela "Amadria park", bivši "Solaris" i ljeti prava turistička košnica: umjesto klape, piva čagalj ispo' volta, ili klapi šekondira!?

– Zasad ih u većem dijelu Zablaća samo čujemo, drže se oko sela. Ako se noću gdje vrzmaju, to je na krajnjem rubu naselja i, srećom, u misto još uvik ne zalaze – kaže Krste Grgas.Zabrinut je kao lovac jer su se čagljevi raskotili preko mjere. U hijerarhiji divljih predatora iz obitelji pasa to otprilike izgleda ovako: gdje su čagljevi, nema lisice, a gdje ima vuka, slabo ima ovih drugih. Ko jači, taj kvači, kao posvuda.

– Ode je čagalj potira lisicu, a više nema divljih svinja – govori Grgas. Krmačicama s potomstvom triba mir, a čagalj će u pravilu napasti mladunče, čak i odraslu divlju svinju kada se udruži u čopor.

POGONIČI U AKCIJI

Podsjećamo da je upravo zbog prave najezde divljih svinja na gradskom području koje su čagljevi protjerali Grad Šibenik, među prvim lokalnim samoupravama u zemlji, donio odluku da se jedino u posebnim prilikama i izvan redovitih aktivnosti u lovištu, lovcima omogući djelovanje i unutar zone 200 metara od naselja, što je inače zabranjeno Zakonom o lovstvu. Ukupan obuhvat tih površina izvan lovišta, kako im je službeni naziv, u šibenskom okružju iznosi 3169,07 hektara, od čega 1768,50 hektara obuhvaća izgrađena građevinska područja gradskih naselja, a preostala površina je pojas budućih građevinskih područja naselja prema Prostornom planu.

Prilikom lova unutar 200 metara tampon-zone između urbanih zaštićenih površina i lovišta u pravilu se ne koristi oružje i kada jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Grad Šibenik, zatraži intervenciju od lovaca na temelju odluke o komunalnom redu, tada u područje gdje je zabranjena upotreba lovačkog oružja zalaze jedino pogoniči. Oni divljač tjeraju prema lovcima, koji zbog sigurnosti građana i imovine obično čekaju izvan 200-metarske zone, na granici s lovištem, ne bi li se omogućilo zakonski opravdano uklanjanje divljači s površina izvan lovišta na najprihvatljiviji i najbrži mogući način.U nedavnoj hajci u Zablaću, kao osiguranje zbog blizine naselja bili su angažirani šibenski komunalci zajedno s policijom. Tako to izgleda zakonski i tehnički, u smislu provedbe, no u praksi stvar s čagljevima nije toliko jednostavna. Nije odstrijeljen ni jedan, premda je u lovačkom stroju bilo 40-ak lovaca.

– Dva-tri čaglja su se izvukla, viđeni su izvan puškometa – veli Krste Grgas.

Lani su imali uspjeha u klasičnim hajkama, no on je uvjeren da će, radi smanjenja populacije čagljeva naseljenih praktički usred urbanog područja, trebati promijeniti taktiku.

– Vjerojatno ćemo postaviti mečilišta s iznutricama stoke i tako primamiti čagljeve. Konačnu odluku će doniti uprava lovačkog društva – ističe Grgas.

NIJE UGODNO SLUŠATI

Nikakvih pritužbi mještana na eventualne neugodnosti u vezi s čagljevima – izuzev noćnih koncerata – nije primila Branka Badžim, predsjednica gradske četvrti Zablaće, koja nas je uputila na "dečke" u lovačkim odorama, a o hranidbenim navikama čopora 8-9 jedinki svjedoči Ive Lucić, prodavač na osamljenoj pomorskoj benzinskoj crpki Lukoila u mandalinskoj uvali Duboka, nekoliko stotina metara preko porta udaljenoj od šibenske rive.

– Prvi put vidio sam cili čopor kada sam dolazio u noćnu smjenu, prije pet godina. Dotad ih nije bilo i mogu vam reći da nam nije bilo nimalo ugodno slušati njihovo zavijanje i jaukanje, ali navikli smo – govori Lucić.Čagljevi se spuste borovim šumarkom niza strminu do njihova kontejnera s otpadom i tu se motaju, privuče ih miris. Nisu baš ni plašljivi, svjedoči naš sugovornik, dodajući da nikakvih neugodnosti nije bilo.

Svatko se bavi svojim poslom, kao onaj vepar, golem kao omanji auto koji je prije nekoliko godina jednog jutra osvanuo pred "Amadrijinim" prvokategornikom hotelom "Ivan", punom turista. Ukipio se na ulazu pred pokretnim vratima i tako nepomičan ostao nekoliko dugih minuta dok se nije okrenuo i mirno odšetao. Kakvu bi samo strku izazvao da je uključio senzor i protrčao pored recepcije?

A sada, ne piva to klapa ispo' volta, nego je čagalj! I dobro je dok piva.

Tekst i fotografija preuzeti:Sibenski